Dovezli smo se u sastavu (A-Ž): Arnaut, Filip x2, Gaj, Vida. U početku bijaše odlično: Teleskop ovdje (Đub.....), postolje, okulari, fotoaparat sa punom baterijom, napajanje za teleskop, vino, ovaj.. Mineralna, čisto i kristalno čak vedro nebo. Čak i laptop bez Viste. Vadimo opremu i usjeveravamo. Čim je teleskop postavljen, Sjevernjača sjeda kao salivena i spremni smo za podešavanje. Nakon te rutine nastaju nevolje.
Možda zbog praćenja lošeg ili 10 drugih razloga imamo poteškoća s pronalaskom galaksija zbog kojih smo došli, M81 i M82. Nakon što smo uspjeli, uz ukočenje vrata i istegnuće obližnjih mišića, pronaći navedene objekte, uslijedilo je snimanje. Ono što smo dobili, nije novo, ali smo zadovoljni i napredak je vidljiv (Vida zadužen za snimanje). Ovoliko astrofotki u kratkom vremenu još nismo imali.
Zeleni laser, kojime se uglavnom pravimo važni pred narodom, poslužio je svojoj pravoj svrsi: rastjerivanju oblaka. Baterija je uskoro krepala. Reflektori neumorno pilje u naše oči i ometaju nas, Arnaut ih uzalud pokušava unišititi zelenim laserom. Filip N. liježe u auto, a govori jedino: Nema ništa i nije nikakvo, žureći kući. Počinjemo buncati i smijati se izvan kontrole. Posljedica trafostance ili pak mračnih sila obližnjih sela? Pregledavamo bogatstvo proljetnog neba: Saturn, M81, M82, M51, razne kuglaste skupove, M46, a nakon većeg mučenja i frustracija ostajemo i bez snage. Bez muke nema nauke.
Sve u svemu, nasmijali smo se, snimili kvalitetnu fotku Messier 82, uz mali napredak od prošlog tjedna. Saznali gdje više nikad nećemo promatrati. Još uvijek imamo problema sa Celestronom i praćenjem objekata, no ne zadugo. Vraćamo se natrag u Valpovo, gdje je nebo: Čistije, svijetla nema, i manje vjetrovito.
Murphy, baš ti hvala!
Fotogalerija sa mjesta zločina >>
Comments