Crna rupa je objekt čija je gravitacijska energija toliko jaka da joj čak ne može pobjeći ni - svijetlo. Vrlo masivne zvijezde se, pri kraju svog životnog ciklusa, uruše i postanu crne rupe.
Prvo promatranje nakon dugo vremena. Filip je kupio svoj teleskop (č: zvjerku), Gogo je diplomirao i konačno smo našli vremena baviti se - astronomijom...
Promatranje, 22. rujna, 2006.
Prvo promatranje nakon dugo vremena. Filip je kupio svoj teleskop (č: zvjerku), Gogo je diplomirao i konačno smo našli vremena baviti se - astronomijom...
Nedavno, za vrijeme ljetnih dana, okupljali smo se dosta kasno za promatranje, oko 23 sata. Danas smo u 20h svi već bili u našem stožeru. Mrak je pao dosta rano, stoga smo počeli što prije sastavljati i usjeveravati naš Celestron kako bi što duže mogli uživati u nebeskim ljepotama. Čak nam se i posrećilo na neki način te pola grada nije imalo uličnu rasvjetu. Noćno nebo, bez Mjeseca, vedro kao nikad.
Nakon napornog usjeveravanja (koje je obavio Gogo), bacili smo se na klasiku. M31, istočni dio neba. Sjajno za promatranje i dalekozor, a tek Celestronom C8... Nakon toga, nešto što se, po mišljenju svih nas, najbolje vidi kroz naš teleskop - M13 u Herkulu. Otvoreni skup sa milijunima zvijezda, koje jasno možemo razlučiti već sa manjim povećanjem.
Samo zato jer imamo odličan GOTO, počeli smo listati kataloge dvostrukih i promijenjivih zvijezda te imenovanih maglica i galaksija. M29 i M39 u Labudu su nas se dojmile, no ne toliko koliko M27 (Dumbell planetarna maglica) koja nam je najbliža takva maglica, udaljena samo oko 700 svjetlosnih godina. Ima i brata (Little Dumbell) koja se također vidi dosta dobro, samo je mnogo udaljenija. Bez filtera, kroz Barlow leću izgleda sjajno. Što tek da imamo filtere za maglice...
Dojmio nas se i otvoreni skup M15 u Pegazu, magnitude 6.2. Njega prije nismo promatrali. Slijedeća je bila Kasiopeja, sa svojim Hi-Ha otvorenim skupovima (M52 i M103), koji se najbolje vide pri korištenju okulara od 40mm, bez Barlowe leće. Tu je i nezaobilazni "vanzemaljac", skup zvijezda koji izgleda kao alien raširenih ruku.
Planeta pogodnih za promatranje baš i nije bilo, iako smo uspjeli naći disk Urana, dovoljno da primjetimo da je blage plave boje. Jupiter i Saturn nam nisu bili vidljivi, moratćemo čekati zimu.
Dobro smo iskoristili prvu vedru noć bez Mjeseca nakon dugo vremena. Uz to, snimili smo nekoliko fotografija Andromede (M31), Vlašića (Plejade, M45) i drugih zanimljivih nebeskih objekata, koristeći naš Cannon. Njih možete naći u našim fotogalerijama.
Comments